Možda je ludo da te volim, možda je ponizno da za ljubav molim, ali jednog dana kad shvatiš riječi moje, shvatit ćes da si izgubio nešto sto je trbalo biti samo tvoje.

Htjela sam biti sama, ali djetinjstvo kaže ne, htjela sam poći u svijet al djetinjstvo kaže pusto je, htjela sam te voljeti ali prijateljice rekoše s drugom je...

Ponekad poželim da ti čujem glas, da srušim sve što je između nas i da ti kažem, da vrisnem snažno, ja te još uvijek... ma nije važno!

Noćas sam sanjala anđela kako ljubi moje usne na kiši, noćas sam se vidjela u zagrljaju daleko odavde, noćas sam sanjala TEBE!

Negdje u daljini pogled mi se gubi, negdje u daljini moje srce ljubi. Prolazi mi mladost i u čežnji vene, daleko si, daleko od mene.

Ne znam kako da pobjegnem od sna i ne znam voli li te itko kao ja, ali ne bi ova noć tako boljela... da te nisam voljela! 

Nikad više nemoj da me tražiš jer sada prekasno je za sve, a kad niz lice suza ti krene, nemoj da pomisliš na mene... Zaboravi me.

Kada brodovi tvoje ljubavi otplove daleko, svrati u zaljev sjećanja, tamo ćes naći ružu koja vene. Ali ne dodiruj je jer će te svojim ubodom podsjetiti na mene!

Zašto sam baš tebe srela, zašto kad to nisam smjela. Zašto me zanio pogled oka tvoga, i zašto sada moram patit zbog toga.

Od kad te nema, ja nemam sna i svaki dan je ko godina, ma samo da si samnom, ja dala bih sve, jer i kad me varas, ti me varas najbolje....

Umrijet cu jedne noci polako i tiho, dok priroda spava da ne vidi niko. I niko nece znati da te volim vise od sebe i niko nece znati da umirem zbog tebe.

Tužna je večer, tužne su noči kad čekaš nekog tko neće doći. Dok ti ljubiš drugu, u oku mi suza sja, pitam se što je ona bolja nego ja?

Ovaj naš život ima lažan sjaj, taman pomislis ljubav prava, kad ono kraj... Zato ljubi i ne misli na krizu, jer jedino život nema reprizu..

Tebe voljeti prava je kazna, tebe dobiti prava je borba ,tebe imati prava je čast, ali izgubiti te najveća je propast!